Assia Djebar

Alžirka berberskog podrijetla, Assia Djebar (1936.-2015.), pravim imenom Fatima-Zohra Imalayen rođena je u Cherchellu, školovala se u Francuskoj i vlastitoj domovini. Među brojnim nagradama za svoja djela osvojila je 2000. godine Mirovnu nagradu njemačkih nakladnika, 1996. prestižnu Nagradu Neustadt za doprinos svjetskoj književnosti zbog pronicava poništavanja granica između kulture, jezika i povijesti, u svojim pjesničkim i proznim djelima, te se time pridružila piscima poput Maxa Frischa, Francis Ponge ili Gabriela Garcíe Márqueza, a godinu dana poslije nagrađena je i Nagradom Yourcenar. Assia Djebar osim spisateljskim i humanističkim djelovanjem bavila se i filmom, a za svoj je film "La Nouba des femmes du Mont Chenoua" dobila Nagradu kritičara Venecijanskog bijenala 1979. godine. Pisala je na francuskom jeziku, a njezina su djela prevedena na brojne jezike. Objavila je mnogobrojne romane i drame među kojima se ističu: Beskrajan je zatvor, njezin prvijenac La Soif, Les Impatients, Les Enfants, Les Alouettes naïves, Les Enfants du Nouveau Monde, Femmes d'Alger dans leur appartement, L'Amour, la fantasia, Ombre sultane, Loin de Médine, Le blanc de l'Algérie, Oran, langue morte.

Beskrajan je zatvor himna je ženskoj imaginaciji i tragovima koji se protežu Magrebom i Mediteranom. Poput prave Šeherezade autorica sebi dodjeljuje ulogu pripovjedačice koja se pričom bori protiv vrste smrti – šutnje u kojoj su generacije žena bile zatočene. Čitatelj u knjigu ulazi kao u 1001 noć u kojoj autorica bira nekoliko točaka između kojih plovi kako bi privukla čitatelja. Dok se njezino buđenje događa kroz miješanje stvarnih i nestvarnih ženskih likova na čije se priče ona oslanja.
World Literature Today
Zajednica njemačkih nakladnika dodjeljuje nagradu spisateljici Assiji Djebar koja je Magrebu u suvremenoj europskoj književnosti dala jedinstveno mjesto. U svojim je djelima oduvijek pokazivala nadu u mogućnost demokratskih promjena u Alžiru, pri tome naglašavajući unutarnju slobodu svoje domovine i potičući razumijevanje između kultura. Čuvajući mnogobrojne korijene vlastitog kulturnog nasljeđa Assia Djebar dala je izniman doprinos samopoštovanju žene u arapskome svijetu.
iz obrazloženja Mirovne nagrade Zajednice njemačkih nakladnika



https://www.4shared.com/office/Yeej8wQQca/Assia_Djebar_-_Beskrajan_je_za.html

Dvije žene: Hajila i Isma.
Koja li će od njih dvije iz sjene postati sultanijom, a koja će se kao sultanija zore raspršiti u prijepodnevnu sjenu?
Klizeći između prvog i trećeg lica jednine u pripovjednoj strukturi romana "Sultanija u sjeni", Isma isprepliće priču o sebi, svojemu bračnom životu i o Hajili, drugoj ženi svoga bivšeg supruga koju mu, sukladno tradiciji, sama pronalazi.
One su potpuno različite: Isma je intelektualka, emancipirana žena koja živi na Zapadu, Hajila djevojka iz siromašne obitelji, udana protiv svoje volje - djevojka koja jedino životno zadovoljstvo pronalazi u bjegovima u grad dok je suprug na poslu, a djeca u školi.
Lutajući gradskim ulicama, ona skida veo i izlaže se pogledima, iskazujući time tihu pobunu protiv ustaljenih vrijednosti patrijarhata.
Isma će, poput Šeherezadine sestre koja je spašava od smrti u haremu, pomoći Hajili da pronađe vlastiti glas i jezik, uobličujući tako i sjećanje na svoj životni put.
"Sultanija u sjeni" snažna je priča o sudbini alžirskih žena, o društvu u kojemu su žene žrtve muških zakona, ali i vlastitih obračuna nametnutih običajima.



https://www.4shared.com/office/5EKOapIRca/Assia_Djebar_-_Sultanija_u_sje.html