Sigmund Frojd

Sigmund Freud (6.5. 1856. - 23.9. 1939.) je austrijski psihijatar poznat kao osnivač psihoanalitičke škole. Smatra se jednim od najuticajnijih, ali i najkontroverznijih naučnika 20. veka.Sigmund Freud rođen je 6. svibnja 1856. godine u mjestu Freiberg u Moravskoj (mjesto se danas zove Příbor, a nalazi se u Češkoj) kao Sigismund Schlomo Freud. Freudov otac Jakob bio je duhovit i oštrouman trgovac vunom. Freudova majka Amalie bila je žena vedra duha, ujedno druga supruga svoga muža koja je uz to bila 20 godina mlađa od njega. U 21. godini rodila je svog prvog sina, njezinog dragog Sigmunda. Sigmund je imao dva polubrata i šestoro mlađe braće i sestara. Kada je Freudu bilo četiri godine s roditeljima se seli u Beč jer očev posao trgovine vunom više nije bio isplativ. Još dok je bio dijete roditelji su uočili kako je mali Sigmund izrazito bistro dijete te je stoga uživao i poseban status unutar obitelji. Iako su živjeli u malenom stanu sa sedmero djece Sigmund je imao vlastitu sobu i uljnu svjetiljku dok su ostala djeca u obitelji za rasvjetu pri učenju koristila svijeće. Kao dijete maštao je o tome da postane general ili ministar, ali kako je bio Židov nije mu bilo dopušteno baviti se bilo kakvim zanimanjem osim medicinskog i pravnog. To ga nije sprječavalo da nauči govoriti francuski, engleski, talijanski i španjolski jezik, te da se posveti proučavanju djela poznatih pisaca i filozofa posebice djela Nietzschea, Hegela, Shakespearea, Schopenhauera i Kanta.Kao što je prethodno rečeno, kao Židov u Beču mogao je birati samo između medicine i prava i 1873. godine odlučio je studirati medicinu, iako je u prvi mah htio postati odvjetnikom, i shodno tome upisuje studij medicine na Bečkom sveučilištu. Tu će upoznati sestrinu prijateljicu Marthu Bernays s kojom će se kasnije oženiti. Godine 1877. promijenio je svoje ime Sigismund Schlomo Freud u Sigmund Freud. O njegovoj mladosti malo se zna jer je u dva navrata uništavao spise na osnovu kojih bi se moglo doznati više. Prvi put je to učinio 1885. godine, a 1907. po drugi puta. Spisi koji su nastali kasnije bili su pohranjeni i brižno čuvani u Freudovu arhivu koji je bio dostupan samo njegovu osobnom životopiscu Ernestu Jonesu te nekolicini psihoanalitičara koji su mu bili bliski.

Nakon završetka školovanja 1881. s 25 godina prihvaća radno mjesto u Institutu za cerebralnu anatomiju gdje radi istraživanja uspoređujući mozgove odraslih ljudi i fetusa. Nekoliko godina kasnije radi studiju o kokainu te 1884. godine otkriva njegova analgetska svojstva i iskušava ga na sebi. Naredna 1885. godina biva značajna za Freudovu karijeru. Tada je pozvan da proboravi četiri mjeseca u Parizu i radi s jednim od najpoznatijih neurologa toga vremena Jeanom Charcotom koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze. Godine 1886. vraća se iz Pariza u Beč i otvara privatnu praksu. Otvorivši privatnu praksu Freud se posvećuje oboljelima od histerije koje - što je u to doba bilo uobičajeno - liječi elektroterapijom i hipnozom. Kasnije će odustati od hipnoze te primijeniti metodu slobodnih asocijacija i analize snova. Njegove teorije i tretman pacijenata bile su, a i danas ima dosta spora o tome, kontroverzne. Stoga su su njegove ideje često obrađivane u raznim djelima, kako stručnim tako i laičkim. Freudovi sljedbenici drže svog uzora ...velikim znanstvenikom na polju medicine koji je otkrio važne istine o ljudskoj psihologiji..., dok ga drugi vide (posebice na polju psihijatrije) kao filozofskog vizionara koji je preoblikivao sliku ljudske prirode i pomogao nam suprostaviti se tabuima, ali čije su teorije, koje je ponudio znanosti, posrnule u praksi.U listopadu 1886. Freud stupa u brak s Marthom Bernays s kojom će imati šestero djece. Između ostalog i kćerku Annu Freud koja će kasnije postati ugledna psihoanalitičarka na polju dječije psihologije. Iako različitih karaktera ljubav Sigmunda i Marhte bila je čvrsta. Tako Sigmund 1885. godine u ljubavnom zanosu piše svojoj zaručnici: Princezo, moja mala princezo, kako će to biti lijepo. Dolazim s novcem, ostajem dulje i donosim ti nešto lijepo. A onda ću u Pariz, da postanem velik, potom ću se oženiti tobom i liječiti neizlječive neurotične slučajeve, a uz tebe ću sam ostati zdrav i ljubiti te.

Na što mu ona odgovara: Sigi, moj Sigi, jučer sam prvi put izgovorila tvoje ime. Dragi moj, sretna sam, da sretnija nikada u životu nisam bila.

Čini se kako je vladala gotovo pa idila, ali Sigi je bio gotovo dosadan muškarac zbog svoje pretjerane organiziranosti. Svaki je dan "štucao" bradu i brkove kod istog brijača, svake subote kartao s istim društvom i, nakon 11 godina braka, u koji je ušao poslije petogodišnjih zaruka, više nije bilo intimnosti. Martha se posvetila odgoju šestero djece, a Freud je danonoćno radio na svojim "slučajevima". Tako dosadno? Čini se da ipak nije. Martha je, tvrde neki proučavatelji, bila strastvena žena, tvrdila je da ljubav mora biti ekstremna ili je uopće nema. Kao da je imala dva života, onaj kućanice i majke i onaj žene koja je slutila i "mračne" ženske želje. Freud je pak bio ljubomoran, isključiv, uvjeren da su žene ograničene svojim spolom i bez imalo želje da u tom dijelu nadiđe svoje vrijeme. Moja je majka vjerovala u moga oca, a ne u psihoanalizu, rekla je jedna Freudova kćerka jer je Martha očito bila tu kad je trebalo pa je čak, navodno, i izvukla Freuda iz moguće kokainske ovisnosti dok je tom drogom eksperimentirao ne znajući (ipak je to bilo 19. stoljeće) da može izazvati ovisnost.

Prvi prikaz razvoja i sadržaja psihoanalize dao sam 1909. godine, u pet predavanja na Klark univerzitetu u Vorčestru, Mas., na koji sam bio pozvan povodom dvadesetogodišnjice osnivanja institucije.

Tek pre kratkog vremena popustio sam iskušenju da napišem članak sličnog sadržaja za jedan američki zbornik, pošto je ova publikacija, O počecima dvadesetog veka, priznala značaj psihoanalize odvajanjem jednog posebnog poglavlja za nju.

Između ta dva spisa spada i rasprava iz 1914. godine, o Istoriji psihoanalitičkog pokreta, koja donosi sve ono bitno što bih imao da saopštim na ovom mestu.
Pošto ne bih smeo sebi da protivrečim, niti bih hteo da se bez izmena ponavljam, moram pokušati da nađem nov odnos ravnoteže između subjektivnog i objektivnog prikazivanja, između biografskog i istorijskog interesovanja.

Iz predgovora: Sigmund Frojd



https://www.4shared.com/office/C5iBcZdTca/Frojd-Autobiografija_-_A.html