Miljenko Jergović

Miljenko Jergović (1966), bosanskohercegovački je novinar i književnik, rođen i odrastao u Sarajevu, gdje je diplomirao filozofiju i sociologiju. Njegov književni talent prepoznat je prvom pjesničkom zbirkom “Opservatorija Varšava” objavljenom 1988. godine, za koju je dobio Goranovu nagradu i Nagradu Mak Dizdar. Kasnije objavljuje još dvije zbirke poezije. Godine 1992. započinje suradnju s tjednikom Nedjeljna Dalmacija, kao novinar i urednik. Godine 1993. seli u Zagreb, gdje i danas živi i radi. Njegova prva, najpoznatija i najuspješnija zbirka pripovijetki o kaotičnoj svakodnevici života u zaraćenoj Bosni i Hercegovini “Sarajevski Marlboro”, objavljena 1994. godine, donijela mu je međunarodno priznanje. Od tada objavljuje pripovijetke, eseje i romane različite tematike, kao i kolumne i članke u brojnim izdanjima s područja bivše Jugoslavije. Osim “Opservatorija Varšava” i “Sarajevskog Marlbora”, objavio je i sljedeća djela: “Uči li noćas neko u ovom gradu japanski?” (1992), “Himmel Comando” (1992), “Karivani” (1995), “Preko zaleđenog mosta” (1996), “Naci bonton” (1998), “Mama Leone” (1999), “Sarajevski Marlboro, Karivani i druge priče” (1999), “Historijska čitanka” (2000), “Kažeš anđeo” (2000), “Hauzmajstor Šulc” (2001), “Buick Riviera” (2002), “Dvori od oraha” (2003), “Rabija i sedam meleka” (2004), “Historijska čitanka 2” (2004), “Inšallah Madona, inšallah” (2004), “Glorija in excelsis” (2005), “Dunje 1983” (2006), “Žrtve sanjaju veliku ratnu pobjedu” (2006), “Ruta Tannenbaum” (2006), “Drugi poljubac Gite Danon” (2007), Freelander” (2007), “Srda pjeva, u sumrak, na Duhove” (2009), “Krađa” (2009), “Transatlantic mail” (2008-2009) i “Volga, Volga” (2009).

"Sarajevski Marlboro - cigareta koju su stručnjaci Filipa Morisa prilagodili ukusu bosanskih pušača, nakon što su, kažu, kao i u drugim slučajevima, proučili karakteristike lokalne kuhinje.To je razlog što se Marlboro razlikuje od zemlje do zemlje i od proizvođača do proizvođača, i što se pušača zna neugodno dojmiti strani Marlboro. Saradnici Filipa Morisa bili su izuzetno zadovoljni svojim sarajevskim proizvodom, i smatrali su da je njegov duvan, koji raste u okolini Gradačca i Orašja, jedan od boljih duvana uopšte."



https://www.4shared.com/office/G_diLBw0ei/Miljenko_Jergovi_-_Sarajevski_.html

Priča o ljubavi između tridesetdevetogodišnje Dubrovčanke Marije, koja je redom odbijala prosce čekajući pravog, i dvostruko starijeg Joze Taraša, povratnika iz Amerike koji se nakon životnog brodoloma vratio u rodni grad da se zaredi, a pronašao je ženu svog života, neobična je sama po sebi, pa još kad se ispriča kroz život njihove mačke Korine, dobija dodatnu dimenziju neobičnosti i nesvakidašnjosti. Miljenko Jergović nas vodi u Dubrovnik iz pedesetih godina, grad u kojem “ljubav nikada nije bilo lako započeti", ali i grad u kojem su ovih dvoje neobičnih ljudi s još neobičnijom mačkom uspjeli svoju ljubav ostvariti i odživiti ne obazirući se ni na što. “Roman o Korini” je prije svega ljubavni roman, ali je i slika poslijeratnog Dubrovnika, sa svim njegovim vrlinama i manama, i nevjerojatno živopisnim likovima među kojima dominira Šimica, profesionalna daviteljica neželjenih mačića.



https://www.4shared.com/office/fzueTFv2ei/Miljenko_Jergovi_-_Roman_o_Kor.html

“Otac” je možda roman, možda esej, možda memoar. Pisan je po pravilima fikcionalne proze, a opet ništa o čemu Jergović u ovoj knjizi pripovijeda nije fikcija. U nekom smislu, “Otac” je “mala istorija” jednog vremena, načina na koji su se ljudi skrivali jedni od drugih, njegovih običaja i navada, te običnih junaka koji su to vrijeme živjeli i preživjeli, obiteljske mimikrije i privatnog pakla po domovima uglednih socijalističkih građana. Započeta dan nakon očeve smrti, ova neobična i uzbudljiva knjiga, različita od svega što je Jergović do sada pisao, govori o nacionalnim i privatnim izdajama, o bliskosti i o zidu između oca i sina, o opraštanju i onome što je neoprostivo, o umiranju od strepnje i straha. Povremeno srodan ranim prozama Petera Handkea, “Otac” je poput kirurškog zahvata koji autor izvodi na živo, na samome sebi. Ovo je prvo i premijerno izdanje knjige.



https://www.4shared.com/office/1TezZR63ca/Miljenko_Jergovi_-_Otac.html

Proljeće kasni u Toledo Oregon. Hasan Hujdur već dva sata od snijega i leda oslobađa auto. Prvo je uklonio ono što je napadalo tokom noći, onako golim rukama; bez straha od ledenih dodira zagrlio bi snijeg i povukao ga s poklopca motora, pa s prednjega stakla i krova, a onda mu zašao odostraga, još dva-tri zagrljaja i činilo se da je skoro gotov. Da ga je netko mogao vidjeti, a nije, jer tko bi na minus dvadeset hodao okolo i gledao što svijet radi, zakleo bi se da taj čovjek svog srebrenog Buicka Riveru, prva serija iz 1963, voli više nego što muškarac voli auto, vjerojatno nema djece i sasvim sigurno rođenjem nije iz Oregona... Novela “Buick Rivera” prvi je put objavljena 2001., do sada je prevedena na devet jezika. Prema njoj je Goran Rušinović snimio istoimeni film koji je bio apsolutni pobjednik Sarajevo film festivala 2008. Redatelj je dobio Srce Sarajeva za najbolji film, a Slavko Štimac (Hasan Hajdur) i Leon Lučev (Vuko Šalipur) podijelili su Srce Sarajeva za najbolju mušku ulogu.



https://www.4shared.com/office/DkKP2ZU4ei/Miljenko_Jergovi_-_Buick_rivie.html

Samo jedan telegram o stričevoj smrti je dovoljan da Karlo Adum krene na stvarno putovanje u Sarajevo, ali i na metaforičko putovanje u vlastitu prošlost. Adum, umirovljeni profesor povijesti, udovac, neprilagođen poput mnogih koji su jednom došli iz Bosne, živi u Novom Zagrebu kao u nekom dobrovoljnom izgnanstvu, a patetiku vlastitog osamljeništva liječi posprdnošću i cinizmom. U Sarajevo putuje prastarim Volvom, kupljenim sredinom sedamdesetih u vrijeme kad su se dizali krediti ili kupovale vikendice. Njegovo je putovanje u Bosnu somnambulno, fragmenti iz djetinjstva i kasnijeg zagrebačkog života podudaraju se s pejzažima bosanske entropije, krhotinama zadnjih barbarstava, sumnjičavim konformizmima, neizrečenim predrasudama. Čak i sasvim banalni događaji poput nogometne utakmice, objeda u šund-restoranima ili mučenja životinja na stadionu zbivaju se u čudnovatoj izmaglici, na rubu fantastike, duboko u balkanskom post festumu, ovog puta, čini se, doista na kraju povijesti. Adumov život, iako nimalo običan, naposljetku ispada nevažan i besmislen.



https://www.4shared.com/office/K8J2Xds3ei/Miljenko_Jergovi_-_Freelander.html

Ova knjiga ne govori o stvarnim događajima, nego o sjećanju na stvarne događaje i o strategiji zaboravljanja. U njoj postoje krivo zapamćena imena i godine, neki su gradovi postali drugim gradovima, a s novčanica su nestala lica zeničkih topioničara i pojavila se lica husinskih rudara. Vjerojatno postoji neko pravilo prema kojemu čovjek pamti i zaboravlja, ali budući da su priče o sjećanju obično historija ili fikcija, izbjegavamo misliti o takvim pravilima.



https://www.4shared.com/office/dPm97PZzca/Miljenko_Jergovi_-_Historijska.html

“Inšallah Madona, inšallah” naslov je zbirke priča Miljenka Jergovića. O tome kako su priče nastale Jergović u napomeni na kraju knjige kaže sljedeće: "Sve priče u ovoj knjizi su prozni remiks bosanskih sevdalinki, osim priča Misir, Jid i Lepant, koje su nastale od dalmatinskih klapskih pjesama. Tespih je, pak poseban slučaj. Termin remiks nije pokušaj izmišljanja žanrovske odrednice, nego studijski zapis, s bitno drugačijim odnosom glazbala nego u izvornoj snimci. Pjesme koje sam često slušao, u različitim izvedbama i okolnostima... vazda su me te sevdalinke izazivale razlozima zbog kojih su napisane. Autor im je najčešće nepoznat, izvođači su pjesme mijenjali i prilagođavali sebi, ali je ostala snažna lirska osnova i naslućivao se konkretni životni bol i gubitak iz kojega su ispjevane. Zanimao me događaj koji je stajao iza pojedine pjesme i kako bi bilo da je umjesto nje ispričana priča. (...) U remiksima sam nastojao sačuvati situaciju u kojoj se pojedinačna sudbina pretvara u kolektivni glas, mit, bajku, neobični dokumentarizam bosanskih i dalmatinskih lirskih pjesama, mogućnost da se dogodi čudo.”



https://www.4shared.com/office/CM8_2vKyca/Miljenko_Jergovi_-_Insallah_Ma.html

Riječ je o možda najujednačenijem i najdojmljivijem novelističkom ciklusu koji je Jergović napisao. Priče su to koje se čitaju poput romana. “Mama Leone” je najbolja hrvatska prozna knjiga u zadnjih petnaest godina.



https://www.4shared.com/office/H3-Mxg-Gca/Miljenko_Jergovi_-_Mama_Leone.html